<body>





31.10.2018.

#613

Mislim da nikad nije prošlo više vremena, a da nisam pisala. Jednostavno nemam neke volje za pisanjem, živim valjda. A i slabo ulazim na laptop. Sve je isto u mom životu, postala sam vremenom smirenija i sretnija, što me jako raduje. Došlo je samo od sebe. Ljeto je prošlo super, sa mojom rajom, u mom gradu, i izletima. Nisam nigdje dalje putovala, nisam imala para, skupljala sam za dva zimska putovanja, i neka proljetna aBd. Jedan proljetni poljubac me je malo poljuljao, ali ubrzo sam posložila emocije i shvatila da je bilo samo mala zabluda, da to nije ono što želim. Fax je uveliko počeo, 4 godina već, tako je brzo prošlo. U isto vrijeme jedva čekam da završim, a isto tako me strah, jer ne znam šta dalje. Ali biće dobro aBd, kako treba biti. Eto, možda nastavim češće pisati.

20.03.2018.

nema naslova

Ne znam odakle početi. Pisala sam dnevnik 3 mjeseca svaki dan, i prije sam ali možda jednom u mjesecu. I prestala sam, neka tih uspomena koje sam napisala, ali dalje ne želim da pišem. Ono što zapamtim zapamtim, ne mogu više. Možda čak i uništim ova dva jer zaista ne želim da iko ikad pročita moja razmišljanja, sreću, tugu, razne faze i još mnogo toga. Imam nekoliko ljudi sa kojima pričam 90% stvari, i tako olakšam dušu. A ono 10% što je preostalo, ne znam ni sebi objasniti, ali je samo moje, i ne želim da se iko osjeća loše zato jer se ja nekad osjećam loše ili da me žali. U tim nekim situacijama sama sebi pomognem najbolje. Kada osjećam potrebu da pišem, ovdje ću pisati. Već dugo vrmena sam sretna, zaista sretna, slobodna, mirna. Nadam se da će dugo potrajati. Samo, uvijek su prisutne neka blaga tuga i nostalgija. Uvijek su sa mnom, ali oduvijek su tu, i meni više nisu toliko ni tužne, dio su mene, i ne smetaju sreći. Veselim se mnogim stvarima koje dolaze, želim samo uživati i stvarati lijepe uspomene.

12.01.2018.

Meša

'Tako sam najčešće ostajao sam, s knjigom ili sa svojim mislima, ne uspijevajući da uočim ni jednog jedinog čovjeka s kojim bih želio da se zbližim. Sve sam ih gledao kao cjelinu, kao skup, neobičan, surov, jak, čak i zanimljiv. Pojedinačno bili su nepojmljivo beznačajni.'

10.11.2017.

hoću da me kiše speru, da me sruše, da me slipe

Žao mi je što sam totalno zapostavila blog. Pokušaću bar češće da ulazim i čitam druge bloggere ako mi se već ne da pisati. Fax je uveliko počeo, a ja nemam koncentracije za učenje, ne znam šta će biti sa ovim prvim parcijalama. Ali biće dobro aBd kad tad. Pokušavam biti pozitivnija, ne misliti puno i uživati više. I mislim da mi ide dobro. Samo me čini tužnom ovo moje lice, koje bubuljice izgleda nikada neće napustiti. Danas sam baš razmišljala o nekim stvarima koje ne mogu nikako promijeniti koje su se desile, zbog kojih ću uvijek osjećati neku tugu i kojih ću se uvijek sjećati. Među njima je i moje problematično lice koje me muči odavno, koje mi nije dalo da živim život punim plućima, da ne moram svaki dan stavljati jebeni puder, da mogu biti opuštena bez imalo šminke. Nikad nikom nisam ni za što zavidjela, jedino za to jesam, pogotovo ranije dok je bilo gore. Tad mi je bilo najteže, a to niko nije znao. Bila sam baš u depri, sad sam nekako naučila živjeti s tim. Ali tad mi je bilo baš teško, u osjetljivim godinama, patila sam svaki dan jer svi moji prijatelji imaju lice kao kod bebe. Sada kad se sjetim tog vremena žao mi sebe te, male tinejdžerke, koja je svaki dan razmišljala o tome, gledala se u ogledalo, i u naletima nervoze još više dirala i opet se kajala jer sam dirala. I dan danas diram, kad mi naiđe nervoza. Pokušavam ne dirati, cijelo ljeto sam pisala dane koliko nisam dirala, izdržala sam najviše 10 dana. Od sutra želim početi opet, i sad zauvijek da prestanem. ABd želim uspjeti, želim da prestane, da bude bolje, i da budem ponosna na sebe.

09.09.2017.

#609

Sve je uredu, osim mojih misli. Položila sam ispit koji mi je bio ostao. I sad ulazim u treću godinu slobodna, nova godina, nove patnje, i nova iskustva. Biće dobro aBd, kao i sve do sad, samo nikada ne treba izgubiti vjeru. Pokušavam da održim neka obećanja koja sam sama sebi dala, nadam se da ću uspjeti, ne želim se iznevjeriti. Do sada se držim dvije stvari, od ponedjeljka počinjem sa još dvije. I znam da ću biti sretnija ako uspijem to uraditi, zato neću odustati. ABd.

04.08.2017.

Teško ovo sve.

03.06.2017.

I feel like I wouldn't like me if I met me

02.06.2017.

lonely again

Voljela bih da ćešće pišem i blog i dnevnik. Ali nemam neke inspiracije, niti mi se vala nešto posebno dešava. Dnevnik pišem češće, ali bilo bi dobro svaki dan. Možda pokušam preko ljeta, valjda će se dešavati nešto više. Sinoć nakon što sam završila dopisivanje sa jednim likom, i nastavila da učim samo sam stala kad sam vidjela potpis od A. na svesci i shvatila da mi nedostaje, da ga želim, faaak. Nije tu već dvije sedmice, a imam osjećaj kao da je prošlo dva mjeseca. Stvarno fali njegovo prisustvo svaki dan, makar bili neraspoloženi i ne pričali taj dan nikako, samo da je tu. Da ga ponekad pogledam. Mislila sam da je fakat gotovo s njim, mislim, da sam ja raščistila sa sobom što se tiče njega, ali nisam. Mada to više nije ni nalik onom što sam prije osjećala prema njemu ipak ima tu još nešto, nešto zbog čega često mislim na njega, zbog čega ne želim nikog drugog. Ili želim nekog nalik njemu, ne znam je li to dobro ili nije, možda je bolje da neko drugi bude bar malo drugačiji. Zato ne želim nikoga, s njim neka ide kako ide, prijateljstvo neko čudno nije ni frendddzon, ne znam šta je. Jednostavno pustiću to, izblijedilo je napola, sada je onaj dio kada će potpuno izblijediti ili će se nešto neočekivano desiti. Šta god, neće biti loše. Iako izblijedi, ostaćemo prijatelji normala. A od drugom neću da pišem, jer se ne nadam ničemu iskreno. Ako neko drugi dođe, super, ali mislim da se baš nešto veliko treba desiti da mi se ponovo neko drugi bar malo svidi, ne zbog A. sad, nego u suštini. Baš mi niko ne odgovara.

05.05.2017.

ajde ljeto

Odavno nisam pisala. Ništa se posebno ne dešava. Samo mi većina ljudi smeta, pogotovo sa faxa, jedva čekam ljeto i druženje sa svojom rajom. Već smo napravili neku to do listu koju želimo ispoštovati, ljeto bez društvenih mreža, biciklo, izleti, putovanja, što više vremena van kuće, uživanje u svakom danu, i veselim se tome. Brzo će to doći, samo se još malo treba strpiti. :)


Stariji postovi













Izgubljene duše: 47189

u zagrljaju dima i cigarete