<body>





07.03.2017.

...

Ne znam kako sve poredati što želim napisati, pa ću krenuti bez reda, kako mi šta dođe. Bolesna sam, sinusi su fuj, a sutra trebam na koncert. Danas odmaram i liječim se, nadam se da će bar malo bolje biti do sutra. Odavno čekam koncert i neće mi ga niko i ništa pokvariti. Mrsko mi je što sutra moram na predavanja, sve više i više mi se gade ljudi oko mene. Baš neki dan sjedim u učionici, što me mnogo podsjeća na srednju školu, i krenem posmatrati ljude oko sebe. U tom trenutku sam poželjela da se vratim u svoj razred, u svoj IVb sa svojim ljudima, jebo ti sve ove nove. Jedva čekam ljeto, da radim neke stvari koje sam planirala sa svojom rajom aBd. Baš sam sinoć pričala sa prijateljicom kako osjećam da ne pripadam ovom vremenu, ali nikako. Kako bih voljela da sam u 70-tim i 80-tim bila mlada, da sam imala tu mladost, mislim da su ti ljudi imali predivnu mladost i zavidim im na tome. Toliko volim to vrijeme, a rođena sam u devedesetim, nekoliko puta sam sanjala da sam u tom vremenu, i to su bili predivni snovi. Sanjam još neka mjesta gdje želim da idem, neću još dugo, ali bar sam u snovima tamo. Volim svoje snove, jesu često čudni, ali sjećam se većine svojih snova. To me baš zanima, i često čitam o tome. Sad pročitam ovo sve, i zvuči tako glupo, tako bezveze. Ne vrijedi, ne znam više pisati, i dnevnik vapi za nekom ispunjenom stranicom, ali jednostavno ne mogu. Možda nekad na proljeće kad se duša nahrani Suncem, a oči zelenilom i cvijećem.













Izgubljene duše: 45933

u zagrljaju dima i cigarete